Višednevne hladnoće tokom protekle zime pogubno su uticale na jata ptica kako u Beogradu, tako i u Srbiji. Uz obale Save i Dunava pronađeno je mnoštvo smrznutih galebova, divljih pataka, gusaka, labudova i vrabaca.
U Beogradu, kao i na teritoriji cele Srbije, ne postoji dovoljno kućica za ptice gde bi one mogle da se gnezde, kao ni hranilica, a ne postoje ni ljudi koji o njima brinu.

Imajući ove činjenice u vidu, Fond Ecotopia je u saradnji sa opštinom Savski venac i JKP Zelenilo Beograd, 22. maja na Međunarodni dan zaštite biodiverziteta, postavio 100 kućica za manje ptice dupljarice (vrabca pokućara, senice, muharice, čvorka) kako bi sprečio njihov nestanak sa beogradskih ulica.
Kućice su postavljene u Topčiderskoj šumi, u blizini Miloševog konaka na teritoriji opštine Savski venac.

vrabac_moj_drug_01_b_no1Namera Fonda Ecotopia i partnera je da, osim na Savskom vencu, na jesen kućice za gnežđenje i hranilice za ptice postavi u Košutnjaku, Kalemegdanu, Adi Ciganliji, Zvezdarskoj šumi, Šumicama i Ratnom ostrvu i na taj način pomogne manjim pticama da prežive surove gradske uslove.

Beograd je izuzetno opasno mesto za ptice. Struja, dimnjaci, antene, nevidljivi kablovi, samo su neki od potencijalnih opasnosti po njih. Međutim, u prestonici obitava čak 200 vrsta ptica, od kojih sitnije možemo videti dok skupljaju bobice oko nogu, a krupnije, poput sokola i orla, u letu između solitera.

U prirodnim staništima poput Velikog ratnog ostrva, Paradajz ostrva kraj Ade Huje, Banjičke šume, ali i brojnih parkova, ptice pronalaze utočište.
Osim sokola, u Beogradu obitavaju i brojne druge, retke vrste ptica. Kod ušća Save u Dunav mogu se videti severne vodene ptice turpani, patke koje odmor nalaze iznad dunavskih vrtloga.
Jedno od njihovih odmorišta je kod Kule Nebojše, gde se sudaraju dve vodene mase i prave jak vrtlog na kojem turpani uspevaju da predahnu jer tada ih ne nosi matica.

Pojedinih vrsta ptica u Beogradu nema već 100 godina. Od kada je isušen Pančevački rit, nestali su pelikani koji su se u ritu hranili ribama.

VRABAC – UGROŽENA VRSTA PTICE

U Beogradu ima oko pet hiljada vrabaca, a u celoj Srbiji oko pedeset hiljada. Crna statistika beleži da je vrabac, ugrožena vrsta ptice, kako u Beogradu i Srbiji, tako i u zapadnoj Evropi.

Zato vrabac ili dživdžan, zaštitni znak Beograda, vodi tešku bitku za opstanak sa golubovima, svrakama, vranama, a da li će opstati zavisi od čoveka.

vrabac_moj_drug_02_bU konkurenciji sa grabljivicama, vrapci gube bitku, jer sporije stižu do hrane, a i slabiji su. U odnosu na ranije godine, kad su vrapci bili gospodari naših parkova, njima sada gospodare svrake i vrane. Svake godine ih je sve više i postale su pravi eksperti da love ptiće, a i jaja u gnezdu, tako da su šanse vrabaca za opstanak u gradovima sve više ugrožene.

Nedavno je kod nas donet Pravilnik o strogoj zaštiti vrabaca: planinskog, španskog i vrapca kamenjarca, a zaštićeni su i pokućar (domaći vrabac) i poljski vrabac.

Za njihovo hvatanje i prisvajanje zaprećene su i novčane kazne. Za opstanak ove vrste presudan je čovek. Jedino rešenje za njihov opstanak je veća briga čoveka za ptice i postavljanje kućica za gnežđenje i hranilica, koje bi im pomogle u surovim gradskim uslovima.

Vrapci nisu ugroženi samo u Beogradu i Srbiji, već u čitavoj Evropi. Njihov broj se smanjio u Velikoj Britaniji, Nemačkoj, Češkoj, Holandiji, Belgiji, Italiji, Finskoj… Broj vrabaca u nemačkom gradu Hamburgu smanjio se za 50 odsto, a u Pragu u poslednjih dvadeset godina je opao za 60 odsto.

Pravi razlozi nestajanja vrabaca, i gradskih i poljskih, ostaju još nejasni. Istraživanja pokazuju da bi uzrok mogla biti svakako konkurencija drugih vrsta, ali i dejstvo pojedinih elektro-magnetnih talasa (radio-talasa i slično).

Ono što posebno zabrinjava jeste činjenica da opadanje populacije domaćih vrabaca dolazi nakon gotovo potpunog nestanka (između 80 i 95 odsto u periodu od 1970. do 2000.) jedne vrste vrabaca, čiji je latinski naziv paser montanus, koja je nekada takođe bila vrlo rasprostranjena u Evropi.

Razlozi leže i u tome kako se odnosimo prema smeću, a koji ne odgovara vrapcima, ali odgovara vranama, čija ogromna jata opsedaju Beograd. To su ptice oportunisti kojima prija život uz čoveka i koje u naseljenim mestima nalaze dobre uslove za prosperitet svoje populacije.

Počev od sive vrane preko gačka, svrake, sojke ili kreje, pa do gavrana i čavke, čitava ta plejada se ponaša kao kobac, predator.
Projekat “Vrabac, moj drug”, osim opštine Savski venac i JKP Zelenilo Beograd, podržao je Sekretarijat za zaštitu životne sredine grada Beograda.